Aikido

Aikido je gendai budo – moderna Japanska borilacka vjestina. Ljudi koji treniraju aikido su obicno poznati kao aikidoke. Aikido je osmislio Morihei Ueshiba (1883-1969) (poznat medu aikidokama kao O-Sensei) tijekom razdoblja od 1930e do 1960e. Aikido posjeduje i jednu znacajnu duhovnu komponentu.

Tehnicki gledano, aikido ukljucuje razlicite tehnike bacanja i imobilizacije. Tehnika se primjenjuje preusmjeravanjem snage napadaca ili skretanjem iste u prazno, tako da napadac gubi ravnotezu i ne moze ucinkovito koristiti svoju snagu.

Nacela Aikido-a se uce kroz demonstraciju i objasnjenja. Odgovornost svakog studenta je da ta nacela realizira u praksi i u suradnji s partnerom.

Pokreti u Aikido-u se izvode spontano i ovisno o situaciji. Vrlo vaznan je stav (Shisei) da bi se to uspjesno izvelo. Aikido ukljucuje i vjezbe etikete (reishiki) i ciscenja (misogi). Ujedno se razvija paznja i percepcija. U tu svrhu, praksa u grupi je vrlo vazna.

Svrha aikida je da se ne formira jak i agresivan (sportas?) borac. Ako bi se ovaj restriktivni cilj stavio u prvi plan, to bi dovelo do pogresne vjezbe gdje bi se vazni aspekti potpuno izgubili.

U Aikido-u se ne radi o prenosu i usvajanju apstraktnih koncepata, nego spoznaji vlastitih osjecaja, rada i iskustva.

Cisti Budo dolazi iz ujedinjenja tehnike, tijela i srca. Budo, koji ce se ocitovati, ne ovisi o tehnici, vec o srcu prakticara. Cilj aikida je dobrota srca izrazena kroz ovaj duh u borilackim vjestinama.